2.1. Neposredno i šire okruženje
2.1.1 Šire okruženje - položaj u gradu
U vremenu nastajanja (1946) kompleksa bila je to lokacija na periferiji Beograda, daleko od stambenog i poslovnog jezgra grada. Pozicioniranje na obodu grada predstavljalo je strateški potez, kako bi se obezbedili razvojni kapaciteti za filmsku industriju.
Na kartama i planovima posleratnog Beograda (slika 4) može se uočiti da je predmetna lokacija tada bila neizgrađena i nepošumljena.
Slika 4: Lokacija u okruženju, karta Beograda 1945-1946, autor: Kazimir Beltram, http://www.mgb.org.rs/zbirke/pregled/749
Danas, višedecenijskim procesima razvoja i širenja grada, konkursno područje postalo je okruženo gradskim naseljima (Banovo brdo, Žarkovo, Cerak, Rakovica) sa severne, zapadne i južne strane, a zelenom infrastrukturom (šuma Košutnjak) sa istočne strane, što sve skupno čini raznovrstan urbani kontekst (slika 5), (detaljnije videti u prilogu uz program - I INFORMACIONI I GRAFIČKI PRILOZI - 06 - PRIKAZ ŠIREG OKRUŽENJA).
Slika 5: Položaj sa prikazom šireg okruženja – segment karte na portalu GeoSrbija
Lokacija koja je definisana konkursnim obuhvatom nastavlja se na južnu granicu Banovog brda koje predstavlja posebnu funkcionalnu celinu grada, u kojoj su izgrađene strukture i korišćenje zemljišta u velikoj meri saglasni sa morfološkim karakteristikama terena.
Na strmijim, istočnim padinama, prema Topčiderskoj reci, park-šuma Košutnjak na samom obodu obuhvata konkursa, predstavlja ostatak autohtone šumske vegetacije celine Topčider sa vrednim sportsko-rekreativnim celinama, pripadajućim sportskim centrom i kompleksom sportskog centra DIF.
Dalje, na blaže nagnutim padinama Makiškog amfiteatra izgrađeno je prostrano stambeno naselje u više urbanistički organizovanih delova, različitog tipa gradnje i raznovrsnih sadržaja komercijalnih i specijalizovanih centralnih delatnosti - sportsko-rekreativnih objekata i centara, komunalnih i drugih delatnosti lokalnog i šireg gradskog značaja.
Kao stambene podceline u okruženju izdvajaju se: Čukarica, Banovo brdo, Julino brdo, Žarkovo, Repište, Bele vode, Cerak - Cerak vinogradi, Vidikovac, Labudovo brdo i Petlovo brdo. Sve ove podceline izgrađene su po posebnim urbanističkim rešenjima, tako da osim delova sa porodičnom stambenom izgradnjom, nemaju tipske regulacije blokova.
2.1.2 Neposredno okruženje - prostorni okvir lokacije
Prema teritorijalnoj podeli, konkursni obuhvat pripada području opštine Čukarica i celini XIII Plana generalne regulacije građevinskog područja sedišta jedinice lokalne samouprave - grad Beograd (celine I-XIX), ("Sl. list grada Beograda", br. 20/16) - u daljem tekstu: PGR Beograda.
Lokacija konkursnog obuhvata čini prelaznu i obodnu zonu najvišeg grebena posebne gradske celine Topčider, koja je po prostoru koji zauzima i po vrednostima koje sadrži, jedna od nesumnjivo najvećih prostornih kulturno-istorijskih celina u gradu. Po značaju svojih prirodnih i estetskih vrednosti kao i po svom kulturno-istorijskom značaju, ona bez sumnje prevazilazi granice grada i republike; 1987. godine utvrđena je za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju (Odluka, „Sl.glasnik SRS“ br.47/87). U prirodnom ambijentu, rečnoj dolini omeđenoj šumovitim brežuljcima, tokom dugog i kontinuiranog specifičnog razvoja, celina je nastala uslovljena prirodnim položajem, a nadograđena graditeljskim stvaralaštvom. Topčider na najbolji način predstavlja „in situ“ državnog, kulturnog, istorijskog i privrednog razvitka Beograda, ali i Srbije od 1830-1914. godine do današnjih dana.
Među značajnim prostorima, koji su bili osnov za proglašenje prostorne kulturno-istorijske celine „Topčider“ za kulturno dobro nalazi se i Spomenik prirode „Šuma Košutnjak“ sa važnim sportsko-rekreativnim celinama, SC Košutnjak i SC Pionirski grad koja uz stambene celina od arhitektonsko-urbanističke vrednosti, naselje Cerak vinogradi, Skojevsko naselje i Profesorsko naselje u ul. Kneza Višeslava čini neposredno okruženje konkursnog područja.
Spomenik prirode „Šuma Košutnjak“
U neposrednoj kontaktnoj zoni, nalazi se ekološki značajnо područjе Spomenik prirode „Šuma Košutnjak” koje је zaštićeno (u režimu 3. stepena prema Planu detaljne regulacije prostorno kulturno-istorijske celine Topčider – II faza, celina 3, Gradske opštine Savski venac, Čukarica i Rakovica ("Sl. list grada Beograda",br.88/16)) kako zbog svojih značajnih prostornih funkcija i bioekoloških vrednosti kompleksa pod šumskom vegetacijom, tako i zbog očuvanja staništa raznovrsne faune sisara i ptica.
Slika 6: Drvored platana, Spomenik prirode Šuma Košutnjak, maj 2016. Autor Vladimir Kulić
Park-šuma Košutnjak je prostor na kom se nalaze spomenici kulture, brojne vredne biljne vrste i predstavlja jedno od poslednjih utočišta na teritoriji grada Beograda brojnim vrstama životinja. Pored toga, na prostoru šume Košutnjak evidentiran je i veći broj prirodnih dobara geološkog karaktera.
Zaštićena kulturna dobra:
Skup građevinskih objekata koje čine: Lovačka kuća i Šumareva kuća
Česme: Hajdučka česma i česma kneza Miloša
Javni spomenici: Spomenik na mestu ubistva kneza Mihaila i Spomenik omladincima palim 8.septembra 1940. godine
Pionirski grad sa centralnom zgradom i skulpturama: „Dečak i devojčica sa knjigom“ i„Bizon“
Zaštićena prirodna dobra:
Šuma Sportsko rekreativnog centra Košutnjak
Šuma hrasta krupne granice i cera
Strogi prirodni rezervat – Šuma hrasta lužićnjaka i graba kod Hajdučke česme
Strogi prirodni rezervat – Šuma srebrne lipe
Objekti od botaničkog nasleđa:
Arboretum Šumarskog fakulteta
Sportski centar - SC Košutnjak
SC Košutnjak, jedan od najlepših i najpoznatijih sportskih centara u Beogradu čiji se deo rekreativnih površina nalazi u samoj zoni šume Košutnjak, po kojoj je i dobio ime, obuhvata zaravan na višim kotama Košutnjaka, uz Ulicu kneza Višeslava. Ovaj deo park - šume prostire se na oko 10 hektara. Kompleks je izgrađen 1964. godine, kao deo Regulacionog plana opštine Čukarica.
Slika 7: Sportski centar Košutnjak sredinom 1970 tih https://beogradhistory.com/archives/4238
Sportski centar Košutnjak okružen je bogatim i vrednim zelenilom i u svom sastavu ima: 6 bazena, 13 terena za male sportove, sportsku halu, 4 sale, teretanu, 2 fudbalska igrališta, teren za mini - golf i 3 teniska terena. Ovaj vredan sportski kompleks direktno se nadovezuje na sportsko-rekreativni centar Pionirski grad, i funkcionalno čine veću sportsko-rekreativnu celinu.
Dom sportova Zavoda za sport i medicinu sporta RS predstavlja centralu kompleksa i nalazi se u ul. Kneza Višeslava, dok su bazeni ovog centra u blizini (na 14ha površine) u Ulici Blagoja Parovića. Sportski centar Košutnjak raspolaže sa zatvorenim bazenom (25m), velikom salom za mali fudbal, košarku, odbojku i rukomet, kao i malom salom za košarku i odbojku. U okviru sportskog centra nalazi se i moderno opremljena teretana.
Posebno značajan objekat predstavlja novoizgrađeni Nacionalni trening centar u Košutnjaku (realizovan 2022.) U okviru multifunkcionalnog objekta nalaze se trening sadržaji za rvanje, džudo, tekvondo i karate, ali i centri streljačkog i penjačkog saveza. Moderni trening centar nalazi se kod postojećeg Doma sportova i zatvorenih bazena u Košutnjaku.
Ušuškan u zelenilu gradske šume, velikom staklenom fasadom arhitektura vrlo uspešno povezuje unutrašnjost objekta sa okolinom. Stabla koja okružuju objekat tako postaju deo enterijera, praktično odajući utisak da se trening odvija u samom parku. Pored toga, objekat poseduje i ozelenjeni kosi krov koji je pejzažno uklopljen da bude dostupan pešacima i rekreativnom korišćenju. Na prizemlju se nalaze dva potpuno opremljena borilišta i teren za košarku, kao i zid za penjačke discipline. Prvi sprat poseduje još dve velike trening sale sa svlačionicama i prateći kancelarijski prostor. Objekat sadrži i podzemnu garažu od 145 parking mesta, ali i veliku modernu streljanu Streljačkog saveza sa hologramskim metama.
Slika 8: Rekreativne zone (foto: Zavod za sport i medicinu sporta Republike Srbije)
Naselje „Cerak vinogradi“
Nedaleko od lokacije konkursnog obuhvata, na obodu Ceraka uz vidikovačko naselje, pruža se stambeni kompleks Cerak vinogradi, projektovano krajem 70-ih godina prošlog veka. Projekat autora Milenije i Darka Marušića i Nedeljka Borovnice predstavlja vrhunski primer kasne moderne u Beogradu i važna kulturna baština socijalističke Jugoslavije.
Nekadašnji vinogradi postojali su samo u tragovima kada su se pobednici arhitektonsko-urbanističkog konkursa našli na ovoj lokaciji. Gusta cerova šuma koja je nekad zauzimala čitavu zonu opstala je samo u vidu jednog cerovog drveta. Humano naselje, pravljeno po meri čoveka pre četiri decenije, predstavljalo je u to vreme krajnju periferiju Beograda do koje je saobraćala samo jedna autobuska linija, tako da je trebalo namiriti potrebe stanovnika i osmisliti jednu samodovoljnu zajednicu.
Saobraćaj je samo lakog tipa, prilaznim putevima zgradama, unutar naselja, dok se velike saobraćajnice nalaze samo na obodu (odvojene od stambenog dela zelenim površinama) - Ulice Kneza Višeslava, Pilota M. Petrovića, Jablanička, Ibarska magistrala. Posebnu ulogu u negovanju zajedničkog imaju centri susedstva, četiri različito raspoređene površine unutar stambenog kompleksa. Šetnjom oko objekata, ali i kroz čitavo naselje, slučajni prolaznici i stanovnici usmeravaju se na korišćenje zajedničkih prostora i zelenih površina.
Kao jedinstvena struktura, a pre svega zbog svog odnosa ka unutrašnjoj organizaciji i zelenilu, pre nego spoljašnjem izgledu fasada, naselje Cerak vinogradi ovekovečeno je mnogim priznanjima, a potom i Velikom nagradom Saveza arhitekata Srbije za životno delo. Kao potvrdu važnosti humanog načina projektovanja stambene arhitekture, prepoznala ga je i Vlada republike Srbije 2019. godine proglasivši ga prvim stambenim kompleksom - kulturnim dobrom kao celine epohe moderne. Ovo delo je odabrano i za deo stalne kolekcije MoMA muzeja, čime su srpski arhitekti svrstani u rang svetskih imena iz sveta arhitekture.
Slika 9: Naselje Cerak vinogradi
https://www.beforeafter.rs/grad/cerak-vinogradi-vrhunski-arhitektonski-poduhvat-na-rubu-sume/
„Profesorsko naselje“ u ul. Kneza Višeslava
Naselje je izgrađeno 1970. godine, prema projektu arhitekte Miroslava Jovanovića, pozicionirano na rubnoj zoni Košutnjaka (i danas u okviru prostorno kulturno-istorijske celine Topčider). Objekti su integrisani sa zelenim površinama ukidanjem tranzitnog saobraćaja i uvođenjem interne saobraćajnice koja okružuje naselje i obezbeđuje interni pristup svakom od objekta. Parking je rešen delom unutar objekata u nivou suterena, delom na terenu.
Teren je u padu tako da su svi objekti postavljeni kaskadno, svaki na svojoj „padini” gde su sa južne strane pešački ulazi u objekte u zoni prizemlja, a sa severne je u zoni suterena pristup garažama. Objektu su spratnosti SU+P +3+PK. Duž Ulice kneza Višeslava je formirana zelena tampon zona sa drvećem i rastinjem prema samom naselju. Povezivanje objekata sa zelenilom i prirodnim krajolikom ruba šume, ostvareno je i specifičnom artikulacijom i tipom otvora fasadnog platna. Uvođenjem francuskog prozora stvara se utisak da je priroda bliže nego što fizički jeste, postajući deo unutrašnjeg prostora stambene jedinice.
Slika 10: Profesorsko naselje u ul Kneza Višeslava (foto: GoogleMaps_Street View)
„Skojevsko naselje“
Dobilo ime po Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Naselje obuhvata teritoriju između ulica: Kneza Višeslava, Luke Vojvodića i Godominske ulice i pripada južnoj granici prostorne kulturno istorijske celine Topčider. Izgrađeno osamdesetih godina dvadesetog veka, mrežom saobraćajnica je podeljeno na dve urbanističke celine koje se sastoje iz četiri bloka. Skojevsko naselje nalazi se na prostoru gde je pre delimično postojala šuma. Predstavlja jasnu rubnu zonu prema Košutnjaku i stoga je zelenilo u ovom naselju izuzetno važno za očuvanje i unapređenje sistema zelenila.
Prema planskoj dokumentaciji na ovoj lokaciji predviđa se izgradnja novih stambenih kompleksa i rekonstrukcija postojećih, mreža saobraćajnica i parkinga, zelenih površina i trgova, biciklističke staze. Takođe je planirano i proširenje kolovoza duž Ulice kneza Višeslava i proširenje trotoara sa obe strane ulice minimalne širine 1,5 m, gradnja dvosmerne biciklističke staze širine 2,5 m, parking mesta i obnova i sadnja novih drvoreda.
Slika 11: Razvoj susedstva - Obuhvat Plan detaljne regulacije prostorno kulturno istorijske celine Topčider-II faza, celina 4
U prilogu uz program - I INFORMACIONI I GRAFIČKI PRILOZI - 06 - PRIKAZ ŠIREG OKRUŽENJA prikazan je urbani kontekst područja konkursnog obuhvata sa tipologijama građenih i prirodnih struktura i poteza na prostoru šireg okruženja (urađena prema grafičkoj dokumentaciji PGR-a Beograd).
2.2. Prostor konkursnog obuhvata - postojeće stanje
Karakteristične zone i korisnici u obuhvatu konkursa
Pregledom postojećeg načina korišćenja prostora u okviru konkursnog obuhvata izdvajaju se sledeće karakteristične zone koje je potrebno pojedinačno programski vrednovati i kroz sagledavanje njihovih međusobnih uticaja dati predlog koncepta razvoja područja u celini:
1_Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja - DIF
2_Radio -televizija Srbije - RTS
3_Kolektivno stanovanje
4_Avala studios
5_Košutnjak film
6_Zastava film
7_Državni audiovizuelni arhiv Srbije - Jugoslovenska kinoteka
8_Crkva Sv. apostala i evangeliste Luke
9_Vatrogasno-spasilačka jedinica Košutnjak
10_Individualno / Višeporodično stanovanje
11_Hala sportova Žarkovo
Slika 12: Pogled na konkursno područje u zoni Avala Studios-a (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Mapa fizičkih struktura
Tabelarni pregled opisa pojedinačnih objekata karakterističnih zona korisnika videti u prilogu uz program - I INFORMACIONI I GRAFIČKI PRILOZI - 04 - PRIKAZ POSTOJEĆEG STANJA OBJEKATA.
Korisnik 1 _Kompleks fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja - DIF
Kompleks Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja sastoji se od glavne zgrade, sale za vežbanje, studentskog doma, menze i sportskih terena na otvorenom.
Administrativna zgrada Fakulteta, namenski je građena od 1962 do 1968 i u najvećoj meri zadovoljava zahteve u vezi sa teorijskom nastavom, kako za potrebe predavanja tako i za potrebe teorijskih vežbi. Dva velika amfiteatra sa po 120 mesta opremljena su odgovarajućim audio-vizuelnim sredstvima, kao i dva manja amfiteatra sa po 100 mesta.
Slika 13: Univerzitet u Beogradu - Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja – DIF https://www.fsfvconference.rs/lat/
Postoje dve učionice koje mogu da prime po 36 studenata, specijalizovana učionica za informatiku i specijalizovana učionica za grupu medicinskih predmeta u sklopu Metodičko-istraživačke laboratorije. Često se za manje grupe studenata i za odbrane diplomskih radova koristi i prostor svečane sale, koji je takođe opremljen savremenim audio-vizuelnim sredstvima.
Otvoreno igralište za fudbal sa travnatom podlogom, borilišta za atletiku i površine koje se mogu koristiti kao rukometna, odbojkaška i košarkaška igrališta uređena su na zemljištu Fakulteta. Od otvorenih igrališta postoje i četiri teniska igrališta sa šljakastim podlogama, od kojih se dva u zimskom periodu pokrivaju balon-halom.
Neposredna blizina Košutnjaka obezbeđuje više slobodnih površina koje se koriste za potrebe praktične nastave (staze za trčanje, livade za vežbe oblikovanja i sl.).
Slika 14: Studentski dom DIF-a u Košutnjaku (1961) arhitekta Mateja Nenadović
Studentski dom „Košutnjak“ raspolaže sa 123 studentske sobe, raspoređene u dva objekta (A i B bloku sagrađenih 1963. godine). Specifičnost doma čini atraktivno okruženje, blizina park-šume Košutnjak, otvorenih bazena i veštačke ski staze. Studentski restoran „Košutnjak“ je 1970. godine pripojen Ustanovi Studentski centar „Beograd“. Kapacitet restorana je 120 mesta. Dnevno se proizvede i podeli do 2000 obroka.
U okviru kompleksa Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja izgrađena je sportska hala i više sportskih terena: fudbalski, teniski, košarkaški. U okviru kompleksa Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja nalazi se i restoran.
Korisnik 2_Kompleks Radio-televizija Srbije – RTS
Kompleks RTS-a izgrađen je prema projektu proslavljenog arhitekte Uglješa Bogunovića, koji je bio jedan od studenata prve posleratne generacije Arhitektonskog fakulteta. Među njegovim brojnim projektima su prepoznatljivi gradski reperi kao Toranj na Avali, Stadion Tašmajdan, zgrada Politike i sami objekti kompleksa RTS-a u Košutnjaku koji predstavljaju zapažene primere moderne arhitekture u Srbiji 20. veka, u vreme druge Jugoslavije.
Kompleks je bio koncipiran kao novi produkcioni centar RTS-a. Na situacionom planu urbanističkog projekta kompleksa RTS-a (1978.) vidi se da je celina planirana u 3 etape i čak 10 faza izgradnje i to: faza 1 - Elektronski TV studiji, faza 2 - Elektronski računski centar, faza 3 - poslovna zgrada Televizije, faza 4 - produkcija gramofonskih ploča, faza 5 - vozni park garaža, faza 6 - zgrada zajedničkih službi, faza 7 - muzički studiji i elektronski TV studiji, faza 8 - objekat scenske realizacije, faza 9 - informativni blok televizije - studiji XII, XIII, XIV, faza 10 - objekat Radija (videti detaljnije u prilogu uz program - V OSTALA KONKURSNA DOKUMENTACIJA - 03 Prateća dokumentacija za zonu RTS-a).
Od navedenih faza izgrađeni su samo objekti etape 1, faze 1 - centralna zgrada RTS-a, faze 2 - Elektronsko računarskog centra i faze 4 - zgrade PGP-a. Na ovom prostoru nalazi se i objekat restorana „Filmski Grad“ koji nije zaveden u katastru.
Od dalje izgradnje se odustalo i danas na lokaciji zatičemo ova četiri objekta u delimično narušenom stanju. Orijentaciona površina zone je 11,40ha.
Slika 15: Izvod situacionog plana urbanističkog projekta kompleksa Doma Radio televizije Beograd u Košutnjaku, arhitekte Uglješe Bogunovića (1978) (iz arhive Narodne biblioteke Srbije)
Slika 16: Pogled na kompleks Radio-televizija Srbije – RTS sa zonom neplanske gradnje desno - pristup iz ul. Kneza Višeslava (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Korisnik 3 - Kolektivno stanovanje (unutar zone RTS-a i zone DIF-a)
Kolektivno stanovanje 1
U okviru kompleksa RTS-a postoji neplanski nastalo „naselje“ sa objektima stanovanja i pomoćnim objektima prizemne spratnosti u lošem stanju, delimično uređenim prilaznim putem i neregulisanim parkiranjem. U nastavku naselja u pravcu DIF-a nalazi se i beton baza u zoni šume koja pripada zaštićenoj prostornoj celini Topčider.
Kolektivno stanovanje 2
Uz granicu kompleksa Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja izgrađena su dva višeporodična stambena objekta skromnog oblikovanja i slabijeg boniteta, za privremeno smeštanje raseljenih lica, spratnosti do P+2+Pk sa prilaznim putem i parkingom.
Slika 17: Pogled na dva objekta kolektivnog stanovanja u zoni DIF-a (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Korisnik 4_ Avala studios
Gradnja kompleksa nekadašnjeg Avala Filma započeta je 1946. godine po ugledu na italijanski filmski centar „Cinecitta“. Izgrađeno je 7 ateljea - za snimanje, radionicu dekora, studio tonske obrade i montaže, filmsku laboratoriju, kao i objekat za smeštaj filmskih radnika sa propratnim sadržajima. Posebno važna bila je Centralna filmska laboratorija (CFL), danas napuštena zgrada u kompleksu Košutnjak filma, a nekada izgrađena kao sastavni deo filmskog centra, puštena u rad 1949. godine.
Većina objekata (osim glavnih studija koji se danas koriste sa izmenjenom namenom) građena je sa ciljem da se obezbede prostori za specifične tehnološke procese tadašnje filmske produkcije koji u arhitektonskom smislu nemaju posebnu vrednost. Dug period zapuštenosti, devastacije, nenamenske upotrebe, učinilo je da su ti objekti i u građevinskom smislu dotrajali. Veliki broj uružen je i višedecenijskim neplanskim i nekontrolisanim adaptacijama i nadogradnjama ili potpuno urušen i napušten. Mnogi pomoćni objekti magacinskih prostora, servisa i radionica, pretežno montažnog tipa gradnje i naknadno neplanski izgrađenih, danas se nalaze u devastiranom stanju.
Orijentaciona površina zone je 28,03ha.
Slika 18: Pogled na kompleks Avala Studios (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Korisnik 5_Košutnjak film
Producentska kuća Košutnjak Film počela je sa radom u septembru 2005. godine kao preduzeće za proizvodnju filma i TV programa koje bi oko sebe okupilo darovite i visoko kreativne filmske i TV radnike. U višegodišnjem poslovanju ostvarili su uspešnu saradnju sa mnogim televizijskim i izdavačkim kućama i danas su vodeća produkcijska kuća igranih filmova i serija u Srbiji. Njihova relativno mala površina teritorije pokazuje da se danas, u eri digitalne produkcije i razvoja artificijelne inteligencije, filmovi proizvode na drugačiji način, pomerajući filmsku scenu iz fizičkog u virtuelni prostor.
Zona Košutnjak filma obuhvata objekat upravne zgrade, objekat nekadašnje Centralne filmske laboratorije – CFL, jedan napušten pomoćni objekat i trafostanicu.
Orijentaciona površina zone je 0,82ha.
Slika 19: Insert iz filma „Dvadeset pet godina Centralne filmske laboratorije, 1950-1975“: Prikaz zgrade CFL-a snimljene prvom kamerom u boji (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Slika 20: Pogled na zonu Košutnjak Film-a - objekat upravne zgrade (donji objekat) i napušteni objekat nekadašnje filmske laboratorije (gornji objekat) (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Korisnik 6_Zastava film - Ministarstva odbrane
Istorija Zastava filma počinje u leto 1948. godine, kada je formirano Odeljenje za proizvodnju filmova Jugoslovenske armije u Beogradu. Prva ostvarenja su Filmski pregledi iz Jugoslovenske armije - hronike i komentari armijskog i društvenog života.
U periodu između 1950. i 1960. godine, Zastava film postaje najveći proizvođač kratkometražnih filmova u zemlji. Preovlađuju dokumentarni i nastavni film. U isto vreme, neguje se i razvija kratki igrani film.
Period između 1960. i 1980. godine, zlatno je doba Zastava filma. Vreme pune autorske afirmacije, bogate produkcije, visokog kvaliteta i sjajnih nagrada.
Krajem osamdesetih godina Zastava film se tehnički modernizuje uvodeći pored filmskog i kompletan sistem video produkcije.
Period od 1991. do 2000. godine je najteži period postojanja i rada Zastava filma. Hiljade sati dokumentarnog materijala iz sukoba sa prostora SFR Jugoslavije zabeležile su ekipe Zastava filma i NATO bombardovanja. I u najtežim vremenima poslednje decenije 20. veka reditelji, scenaristi, snimatelji „Zastave“, stvaraju filmove visokih umetničkih dometa.
Tako je Zastava film postala svedok i hroničar istorije. Za sve godine, prestižnom ugledu ove ustanove, doprineo je veliki broj stvaralaca - poznatih autora jugoslovenskog i srpskog filma. Na međunarodnim i domaćim festivalima, oni donose Zastavi, preko sto nagrada i priznanja.
Slika 21: Arhiva VFC Zastava filma
https://www.mod.gov.rs/lat/16709/vfc-zastava-film-obelezava-72-godine-uspesnog-rada-16709
Zona Zastava filma obuhvata objekat upravne zgrade, dva montažna pomoćna objekta i garažu.
Orijentaciona površina zone 3,83ha.
Korisnik 7_ Državni audiovizuelni arhiv Srbije – Jugoslovenska kinoteka
U okviru Filmskog grada u Košutnjaku nalazi se kompleks Državnog audiovizuelnog arhiva Srbije - Jugoslovenska kinoteka. Osnovna delatnost arhiva jeste da prikuplja, obrađuje, čuva i prikazuje filmove na svim formatima i svim nosačima. Osim filmova u Arhivu se čuva i prateća filmska građa (fotografije, plakati, knjige snimanja, reklamni materijal, dokumenti iz istorije filma, kao i tehnička zbirka predmeta iz istorije kinematografije).
U vreme njegove gradnje 1949. godine, Arhiv je planski (kao i velika većina drugih vodećih arhiva u svetu) podizan na obodu grada, zbog kompleksnosti građe koju čuva, pre svega filmske. Naime, uz fond filmova koji se nalaze na nezapaljivoj filmskoj traci, Arhiv Kinoteke od samog početka na obodu zemljišta na kom se nalazi ima devet namenski podignutih bunkera za čuvanje nitratne (zapaljive) filmske trake, sa oko petnaest hiljada filmova.
Slika 22: Arhiv Jugoslovenske kinoteke https://www.kinoteka.org.rs/arhiv-jugoslovenske-kinoteke/
Reč je o kvantitativno veoma obimnoj građi, a što se tiče samog filmskog fonda, on je još 1964. godine ubrajan meću 5 najvećih u svetu, a danas je, sa više od sto hiljada filmova, među deset najvećih u svetu.
Zbirka filmova Jugoslovenske kinoteke razvrstana je u više fondova:
- Fond filmova o Srbiji od nastanka filma do danas. Najstariji sačuvani film u ovom fondu je Krunisanje kralja Petra Karađorđevića iz 1904. godine.
- Fond domaćih filmova snimanih do kraja II svetskog rata. Ovaj fond obuhvata filmove nastale u Kraljevini Srbiji, teritorijama Jugoslavije pre prvog svetskog rata, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, zaključno sa oslobođenjem zemlje.
- Fond jugoslovenskog i srpskog filma posle drugog svetskog rata. Obuhvata hronološki period od stvaranja nove Jugoslavije do raspada zemlje, a srpskog filma do današnjih dana.
Fond filmova stranih kinematografija, koga čine podgrupe:
- Igrani filmovi
- Dokumentarni filmovi
- Filmski žurnali
- Animirani filmovi
Nezavisno od ove podele, postoji i podela filmske zbirke po kriterijumu nosača slike i zvuka i načinu njihovog čuvanja:
- Fond nitratnog (zapaljivog) filma, čine ga oko 10.000 filmskih kopija nastalih u periodu od 1896. pa do 1952. godine, kada se uglavnom prestalo sa priozvodnjom nitratne trake. U ovom fondu sačuvan je veći broj jedinstvenih kopija filmova koji su smatrani izgubljenim .
- Fond nezapaljivog filma, koji se po uslovima čuvanja kopija deli na crno-beli i film u boji.
- Fond video i fono zapisa (VHS, Beta SP, U-matic) koji obuhvata sve druge nosače slike i zvuka osim filmske trake.
- Fond digitalnih, video i foto zapisa (DCP,BRD,DVD,DPX)
Slika 23: Prikaz zone prostora Državnog audiovizuelnog arhiva Srbije – Jugoslovenske kinoteke, upravne zgrade Arhiva sa novim objektom depoa (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Slika 24: Prikaz zone prostora bunkera Arhiva (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Državni audiovizuelni arhiv Srbije - Jugoslovenska kinoteka, nezavisno od zapaljivog fonda, planira izgradnju novih depoa za nezapaljive filmove u okviru Arhiva, čija je prva faza realizovana uz pomoć Ministarstva kulture i informisanja, Vlade Srbije, kao i Vlade Francuske, 2007.godine. kad je Arhiv dobio novi, savremeno opremljeni depo sa 700 kvadratnih metara na četiri nivoa, dok je za drugu fazu izrađen Glavni arhitektonski projekat, koji je uradio Arhitektonski fakultet u Beogradu, a na koji je Dobijena Lokacijska dozvola (2010), ali nije realizovan.
Aktom Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije, 05 broj: 022-3566/2013 od 30. aprila 2013. godine, doneta je Odluka o sticanju statusa ustanove kulture od nacionalnog značaja („Službeni glasnik RS“, broj 41/13), kojom su status ustanove kulture od nacionalnog značaja stekle tada Jugoslovenska kinoteka i Filmski centar Srbije, kao ustanove kulture čiji je osnivač Republika Srbija i koje obavljaju stručne poslove u oblasti kinematografije.
Prikaz državnog audiovizuelnog arhiva Srbije – Jugoslovenska kinoteka sa ucrtanom zonom zaštite oko bunkera
Zona Državnog audiovizuelnog arhiva Srbije - Jugoslovenska kinoteka obuhvata objekat upravne zgrade, depo, pomoćni objekat i bunkere depoa. U Arhivu Jugoslovenske kinoteke nalaze se prostorije Muzeja kinoteke i centar za digitalnu restauraciju filmova.
Orijentaciona površina zone je 2ha.
Korisnik 8_Kompleks Crkve Sv. Apostola i evangeliste Luke
Kompleks pravoslavnog hrama sa pratećim objektima nalazi se na uglu Ulice kneza Višeslava na jugoistoku, regulacione linije kolovoza prilaznog puta Vatrogasnom domu na jugozapadu, neposredno uz naselje Sportski centar, a preko puta naselja Skojevsko. Pripada Beogradsko-karlovačkoj arhiepiskopiji.
Slika 25: k.p. 1982/2 KO Čukarica
Crkva Svetog apostola i evangeliste Luke izvedena je po prvonagrađenom projektu arhitekte Miladina Lukića, sa prvog javnog arhitektonskog konkursa za crkvu raspisanog u Beogradu posle Drugog svetskog rata, održanog 1995.godine. Crkva je građena u periodu od 1999. do 2003. godine.
Iako fizička struktura u okruženju ne čini koherentnu urbanu ambijentalnu celinu, crkva se svojom relativnom udaljenošću, ali i sagledivošću, nameće kao značajno vizuelno čvorište i prostorni orijentir.
Izgrađena je u raškom stilu, a u njegovoj porti nalazi se palionica sveća, izgrađena 2007. godine i posvećena svetom Nikoli, parohijski dom izgrađen 2004. godine, dok je spomen česma podignuta 2005. godine.
Podužnom osom postavljena je u pravcu istok-zapad, dijagonalno u odnosu na ulice na čijem raskršću se nalazi parcela. Ovaj hram u osnovnoj organizaciji prostora, prateći konkursni program, koristi razvijenu shemu, sa trodelnim oltarskim prostorom, prostranom trobrodnom pripratom, bočnim vestibilima i galerijom. Bočni vestibili vizuelno presecaju unutrašnjost hrama i naglašavaju razliku između trobrodnog prostora pronaosa i naosa na čiji se središnji, potkupolni prostor nadovezuju dva kraća, poprečna kraka krsta.
Bočni brodovi, koji hramu daju pseudo-bazilikalnu siluetu inspirisanu Sopoćanima, presečeni su kulicama sa kupolicama u zoni priprate, ispred vestibila, i bočnim poprečnim kracima naosa koji formiraju neku vrstu transepta, između nižih prostora vestibila sa zapadne i proskomidije, odnosno, đakonikona, sa istočne strane.
Sve kupole su kriškaste, sa osmostranim tamburom. Tambur centralne kupole ima stepenasti prelaz ka kockastom postolju, putem trompi. Oltarska apsida je i spolja i iznutra petostrana, nadsvođena kriškastom polukalotom. Podužnu siluetu hrama naglašava veza u visini galerije sa masivnom, visokom kulom zvonika, koji takođe ima kupolu na osmostranom tamburu. Kupole su pokrivene limom. Hram je obložen kamenom travertinom iz Italije. Sva tri zvona su izlivena u Insbruku u Austriji. Fasade su materijalizovane u kamenu sa naglašenim horizontalnim fugama, što daje utisak rustičnosti.
Orijentaciona površina zone 1,42ha.
Slika 26: Deo unutrašnjosti crkve https://bs.wikipedia.org/wiki/Crkva_svetog_Luke_na_Ko%C5%A1utnjaku
Korisnik 9_ zona Vatrogasno – specijalističke jedinice
Vatrogasna stanica Košutnjak sa vatrogasnim objektom, sportskim poligonom i internom stanicom za snabdevanje gorivom vatrogasnih vozila.
Spratnost postojećeg vatrogasnog objekta je P+1 a BRGP oko 1800 m2.
Orijentaciona površina zone је 0,57ha.
Slika 27: Pogled na Vatrogasni dom ( foto: iz arhive Avala Studios-a)
Korisnik 10_ Zona individualnog / višeporodičnog stanovanja
U Ulici Miloja Zakića izgrađen je niz novih slobodnostojećih stambenih objekta koji su u građevinskom smislu u dobrom stanju, ali ne primerenog arhitektonskog i urbanističkog koncepta za zonu individualnog stanovanja uz rubnu zonu šume . Objekti su neprimerene spratnosti do P+4+Pk. I predstavljaju prostornu barijeru i zaklanjaju vizure na ozelenjenu padinu .
U Ulici Dimitrija Avramovića izgrađeni su stambeni tipizirani objekti dvostrano uzidani, spratnosti P+1+Pk i slobodnostojeći stambeni objekti spratnosti do P+3, raznolikog suburbijskog oblikovanja.
U pravcu Rakovice, na skretanju iz Ulice kneza Višeslava u Ulicu Miloja Zakića nalaze se stambeni blokovi otvorenog tipa sa mansardnim krovovima, spratnosti P+3 do P+4+PK dobrog boniteta.
Slika 28: Pogled na niz stambenih objekta duž ulice Miloja Zakića (foto: iz arhive Avala Studios-a)
Korisnik 11_Hala sportova Žarkovo
U zaleđu stambenih objekata u Ulici Vladimira Rolovića izgrađen je sportski kompleks Hala sportova "Žarkovo" sa "balon salom".
Slika 29: Pogled na Halu sportova Žarkovo iz pravca ulice Olimpijskih igara (foto: iz arhive Avala Studios-a)